Genesis 15

1Poslije ovijeh stvari dođe Avramu riječ Gospodnja u utvari govoreći: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. 2A Avram reče: Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez djece, a na kom će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin? 3Još reče Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj našljednik.

4A gle, Gospod mu progovori: neće taj biti našljednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti našljednik. 5Pa ga izvede napolje i reče mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: tako će biti sjeme tvoje.

6I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu. 7I reče mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. 8A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9I reče mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče. 10I on uze sve to, i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe ptica. 11A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše.

12A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 13I Gospod reče Avramu: znaj zacijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s velikim blagom. 15A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. 16A oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj.

17A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, peć se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onijeh dijelova. 18Taj dan učini Gospod zavjet s Avramom govoreći: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, 19Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku, 20I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku, I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku.

21